Program

Lečenje alkoholizma

Alkoholizam kao bolest zavisnosti

Ako se zloupotreba alkohola upražnjava često i duži vremenski period, dolazi do razvoja zavisnosti.

Pod zavisnošću podrazumevamo da se pojedinac nalazi u bolesnom odnosu prema alkoholu i da ne može više da kontroliše upotrebu alkohola. Takvoj osobi alkohol je potreban kako bi održala telesnu i duševnu ravnotežu.

Najprikladnija definicija alkoholizma bi glasila: „Alkoholizam je svako ponovljeno pijenje alkohola, bez obzira na količinu i učestalost koje stvara određene probleme i teškoće (zdravstvene i/ili socijalne), znak je alkoholizma i zahteva stručnu pomoć.“

Alkoholizam je jedna od tri najveće bolesti zavisnosti, uz narkomaniju i nikotinsku zavisnost. Alkoholizam je najrasprostranjenija bolest zavisnosti (10 – 15 % odrasle populacije) i u značajnoj meri utiče na povećanu smrtnost stanovništva. Alkohol teško narušava i fizičko i mentalno zdravlje, a skraćuje život i do 15 godina. Životni vek zbog alkoholizma je sveden na 55 do 60 godina (kod prosečnog nelečenog alkoholičara).

Kada se svemu ovome dodaju posledice zbog saobraćajnih udesa u alkoholisanom stanju, kao i zbog tuča i drugih vrsta, još težih agresivnosti pod dejstvom alkohola slika, postaje još teža.

Posledice alkoholizma

Promene na nivou ličnosti osobe koja ima problema sa alkoholom se neminovno odražavaju na njegovo ponašanje, a samim tim i na njegov odnos prema okolini.

Zbog toga problem zavisnosti od alkohola prevazilazi okvire pojedinca, veliki pritisak i brojne simptome bolesti trpe i njegovi najbliži, a s vremenom se posledice neminovno osete i u širem društvenom okruženju zbog različitih oblika rizičnog ponašanja alkoholičara.

Alkoholizam kao bolest zavisnosti se duže razvija u smislu promena u centralnom nervnom sistemu. Tokom tog perioda, javljaju se i sekundarni telesni problemi.

Najčešće se javljaju oboljenja jetre (ciroza jetre, često i hepatitis B i C), oboljenja pankreasa, oštećenja srca i krvnih sudova, oštećenja želuca, nervnog sistema i druga neurološka oštećenja.

U apstinencijalnom sindromu nalaze se simptomi koji predstavljaju suprotnost od dejstva supstance koje je postojalo na početku uzimanja. Javljaju se napetost, nesanica, drhtanje ruku, ubrzan rad srca, porast telesne temperature itd.

Detoksikacija (bolnička)

*plaćanje u dinarskoj protuvrednosti

195 eura/dan

Detoksikacija (dnevnobolnička)

*plaćanje u dinarskoj protuvrednosti

100 eura/dan

Detoksikacija (ambulantna)

*plaćanje u dinarskoj protuvrednosti

60 eura/dan

Kod zavisnosti od alkohola se registruje fenomen pada tolerancije, kao svojevrsni „odbrambeni mehanizam“. U poodmakloj ili završnoj fazi alkoholizma događa se da manje doze alkohola počinju da stvaraju znakove opijenosti i simptom „prekida filma“. To ukazuje na značajno ostećenje bubrega, jetre i samog moždanog tkiva.

Muškarci teže ostavljaju piće, zbog rasprostranjenog mišljenja da bi „svako muško trebalo da pije“. S druge strane, među ženama je veliki broj obolelih od takozvanog simptomatskog alkoholizma – sklonije su „samolečenju“ alkoholom, misleći da će čašicom odagnati depresiju, usamljenost, probleme u vezi s razvodom, tegobe svake vrste.

Društvo je tolerantno prema konzumiranju alkohola, jer je pijenje alkohola sastavni deo naše kulture. Ipak, zbog sve ranijeg prvog kontakta sa alkoholom, sve je više pacijenata koji se javljaju zbog alkoholizma mlađih od 30 godina. Zabrinjavajuće je što nam se na lečenje javljaju sve mlađe osobe i većina njih je osim alkoholizma, imala i dodira sa drogama.

Drugi programi i usluge

Lečenje narkomanije

Problem narkomanije je veoma kompleksan. U suštini radi se o teškoj hroničnoj bolesti mozga koja zahteva stručnu medicinsku pomoć.

Bolesti zavisnosti predstavljaju sociopatološki fenomen koji karakterišu, kao bolest, pre svega fizička ili psihička, ili psihička i fizička zavisnost, nastale kao posledica ponovnog i čestog unošenja u organizam prirodnih ili veštačkih psihoaktivnih supstanci (PAS). Rezultat ovakvog unošenja PAS u organizam je njegovo adaptiranje na njih, tako da one postaju sastavni deo metabolizma i javlja se određeni oblik zavisnosti.
Pod drogom se podrazumeva svaka supstanca biljnog ili sintetičkog porekla koja, kada se unese u organizam, može da modifikuje jednu ili više njegovih funkcija i da nakon ponovljene upotrebe dovede do stvaranja psihičke i/ili fizičke zavisnosti.

Pročitajte više

Odvikavanje od pušenja

Šteta koju pušenje nanosi ljudskom telu je višestruka. Ono utiče na čovekovo zdravlje u celini, a odgovorno je za nastanak velikog broja oboljenja.

Najčešća oboljenja u vezi sa pušenjem su: širok spektar kancerogenih oboljenja, srčanih oboljenja, infarkta, komplikacija u trudnoći, hronične opstruktivne pulmonalne bolesti (COPD), i mnogih drugih bolesti. Pušenje je povezano sa kancerima usta, pharynx, larynx, esophagus, stomaka, cervix, pankreasa, bubrega, urethra and bladder. Stopa smrtnosti od raka kod pušača je dva puta veća nego kod nepušača, a među teškim pušačima, ta stopa je i do četiri puta veća.

Pročitajte više

Zavisnost od kocke

Kockanje samo po sebi nije društveni poremećaj, nego to postaje onda kada prestane da bude igra i nametne se kao stalni obrazac ponašanja ljudi.

1. Preokupiranost – osoba često misli o kockanju, bez obzira na to da li se radi o prošlom, budućem ili zamišljenom kockanju
2. Tolerancija (podnošenje) – kao i sa tolerancijom na psihoaktivne supstance, osoba pravi sve veće ili sve češće uloge kako bi doživela isto “uzbuđenje”
3. Povlačenje, odustajanje – osećaj uznemirenosti ili razdražljivosti povezan sa pokušajima da se prekine ili smanji kockanje
4. Bežanje od problema – osoba se kocka da popravi raspoloženje ili pobegne od problema
5. Navaljivanje – osoba pokušava da povrati gubitke na kocki sa još više kockanja
6. Laganje – osoba pokušava da prikrije razmere svog kockanja laganjem porodice, prijatelja ili terapeuta
7. Gubitak kontrole – osoba bezuspešno pokušava da smanji kockanje
8. Nelegalne radnje – osoba krši zakon sa ciljem da dođe do novca potrebnog za kockanje ili povrati novac izgubljen na kocki. Ovo može uključivati dela krađe, pronevere, prevare ili falsifikovanja
9. Rizikovanje odnosa sa značajnim ljudima – osoba nastavlja sa kockanjem uprkos riziku da izgubi partnera, posao ili drugu značajnu priliku
10. Vraćanje dugova – osoba se okreće porodici, prijateljima ili trećoj osobi za finansijsku pomoć za otplaćivanje dugova nastalih kockanjem

Pročitajte više

Zavisnost od interneta

U poslednjih deceniju-dve broj zavisnika od interneta je u porastu. Procenjuje se da svaki osmi korisnik interneta ima neke od znakova zavisnosti od interneta.

Bolnica Vita pruža stručnu pomoć i sve potrebne informacije ljudima kojima je potrebno lečenje zavisnosti od interneta. Lečenje obuhvata individualnu i porodičnu psihoterapiju i zasniva se na primeni najsavremenijih tehnika i metoda sistemske porodične i kognitivno bihejvioralne terapije.
Takođe, u bolnici Vita pružamo usluge edukacije i savetovanja u vezi sa problemima koje upotreba interneta donosi, kao što su: suočavanje sa sajber-aferama, zavisnost od pornografije, zavisnost od video igara, kompulsivna kupovina preko interneta. Roditelji mogu dobiti sve potrebne informacije oko bezbednog korišćenja kompjutera i interneta za svoju decu.
Važno je istaći da, pored svega navedenog, pružamo stručnu pomoć u vezi sa problemima koji su Vas doveli ili Vas mogu dovesti do zavisnosti od interneta, kao što su: ansioznost, depresija, socijalne fobije, problematično pijenje, kockanje ili korišćenje psihoaktivnih supstanci, kao i drugi zdravstveni problemi.

Pročitajte više

Zavisnost od lekova

Poslednjih godina zavisnost od lekova postaje sve učestaliji problem. Najčešće počinje kao vid upotrebe u svrhe lečenja, prerasta u zloupotrebu, a potom i u zavisnost. Podaci sa Medicinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu govore da svaka četvrta ili peta osoba starosti između 20 i 25 godina povremeno ili svakodnevno uzima neki od lekova iz grupe sedativa. U Srbiji se godišnje proda oko 7 miliona pakovanja lekova za smirenje. Podaci govore u prilog tome da su žene nešto podložnije razvoju zavisnosti od lekova, često kao posledice zloupotrebe zbog lečenja neke druge bolesti. Lekovi se često koriste kao „prva pomoć“, legitimni su i legalni, društveno prihvatljiviji od alkohola i droga, te problem zbog zloupotrebe lekova može duže ostati nezapažen ili mu se ne pridaje toliki značaj.

Pročitajte više

Depresija, anksioznost i psihijatrijski poremećaji

Depresija je bolest raspoloženja koja zahvata i telo i misli. To nije trenutno i prolazno neraspoloženje ili bezvoljnost, već medicinski pojam koji zahteva lečenje i adekvatan pristup.

Depresija se može javiti i nevezano za neke događaje koji bi bili potencijalni okidači za ispoljavanje depresivne simptomatologije. Međutim, isto tako se depresija može i javiti posledično.

Na primer, izloženost hroničnom stresu menja funkciju i građu mozga i mnoge se depresije mogu objasniti akumulacijom štetnog delovanja stresa. I tu konstitucija ima važnu ulogu jer određuje pod kojim teretom i nakon koliko vremena će se psihički sistem slomiti.

Strepnja i različiti strahovi znak su anksioznih poremećaja. Strah i strepnja oduvek su postojali i oni su važan deo ljudskog postojanja. Normalni strahovi i strepnje pomažu nam da izbegnemo neugodne i opasne situacije i stoga imaju „signalnu“ odnosno „alarmnu“ ili pak „adaptivnu“ (prilagodljivu) funkciju.

Kada strahovi i strepnje počinju dominirati i upravljati nečijim životom, kada ometaju porodični, društveni i poslovni život, tada govorimo o anksioznim poremećajima. Kada dođe do ovog poremećaja, osoba živi u napetom iščekivanju da će se nešto strašno dogoditi. Crne misli i zabrinutost guše radost življenja.

Savremeni način života (stalna izloženost stresu, pritisku, svakodnevnim obavezama, prevelikom broju informacija; nestabilne socio-ekonomske prilike i dr.) može uticati na mentalno zdravlje ljudi. Poslednjih godina primećen je trend porasta različitih mentalnih poremećaja.

Pročitajte više

Promene u ponašanju kod adolescenata

Problemi prilagođavanja u školi, problemi u učenju, loša komunikacija sa članovima porodice (od izolovanosti do agresivnosti), zloupotreba alkohola i drugih psihoaktivnih supstanci, preterano korišćenje interneta (video igara, društvenih mreža i sl.), samo su neke od promena u ponašanju u adolescenciji koje mogu naneti nesagledive posledice adolescentima i članovima njihovih porodica.

Težina ovih promena meri se perzistentnošću prilikom pokušaja njihovog rešavanja.

Stoga je rešavanju ovakvih problema potrebno pristupiti na svim nivoima, što često obuhvata psihoterapijski rad sa adolescentom, ali i njegovom porodicom. Nekada je u rešavanju datog poremećaja neophodno uvesti i odgovarajuću medikamentoznu terapiju.

U bolnici Vita, najbolji rezultati se postižu kroz kontinuirani individualni ili grupni tretman adolescenta i porodice.

Pročitajte više

Dodatne usluge

U ostale usluge koje pružamo spada:

  • davanje Depo injekcije Esperala
  • davanje Depo injekcije Nalorexa
  • ugrađivanje implanta Nalorexa
  • dijagnostika zavisnosti
  • porodična i grupna terapija
  • savetovanje i konsultacije
  • individualni razgovori
  • lekarski/specijalistički pregledi
  • urinsko testiranje

Alkohol i mladi
Mladost, odnosno adolescencija, razdoblje je eksperimentisanja, kada enormno raste radoznalost, želja za istraživanjem, novim iskustvima i kada je veoma snažan uticaj vršnjaka. Najkritičniji period je između 13 i 14 godina, jer se tada najčešće dešava prvi kontakt sa alkoholom. Naše društvo ima blakonaklon stav prema alkoholu, pa većina dece prvi put proba alkohol u svojim porodicama, na nekim porodičnim slavljima.

Često ispijanje velikih količina alkohola, kombinovanje više vrsta pića i takmičenje u količini popijenog alkohola oblici su opijanja kod mladih. Takav način života može vrlo brzo dovesti do teških fizičkih i psihičkih posledica.

Istraživanje bolnice “Vita” pokazuje da je preko 80 odsto mladih do 17 godina probalo alkohol, a preko 70 odsto njih redovno ga konzumira i to ne samo prilikom nekih slavlja, nego je to sastavni deo ispunjavanja slobodnog vremena, uz druženje i izlaske. Oko polovine se opija, što znači da piju zbog efekata koje pruža konzumacija alkohola.

Alkohol je veoma dostupan, a ne treba zanemariti ni njegov opuštajući efekat, da smanjuje napetost i poboljšava raspoloženje. Mladi najčešće piju alkohol jer im pruža osećaj slobode i popravlja raspoloženje, ali tu dolazi i do neželjenih efekata, postaju razdražljivi, neraspoloženi i tu dolaze u začaran krug da bi se tog osećaja rešili ponovo konzumiraju alkohol i tako dolazi do zavisnosti.

Jedan trend promenjen je u samom načinu pijenja. Sve više mladih piju takmičarski. Dakle, cilj je popiti što više pića za što kraći vremenski period i sa željenim efektom psihoaktivne supstance, odnosno pijanstva. Ni devojke ne zaostaju mnogo u takvom načinu konzumiranja alkohola.

Bolesti zavisnosti predstavljaju sociopatološki fenomen koji karakterišu, kao bolest, pre svega fizička ili psihička, ili psihička i fizička zavisnost, nastale kao posledica ponovnog i čestog unošenja u organizam prirodnih ili veštačkih psihoaktivnih supstanci (PAS). Rezultat ovakvog unošenja PAS u organizam je njegovo adaptiranje na njih, tako da one postaju sastavni deo metabolizma i javlja se određeni oblik zavisnosti.

Pod drogom se podrazumeva svaka supstanca biljnog ili sintetičkog porekla koja, kada se unese u organizam, može da modifikuje jednu ili više njegovih funkcija i da nakon ponovljene upotrebe dovede do stvaranja psihičke i/ili fizičke zavisnosti.

Brojne su predrasude vezane za bolest zavisnosti, od toga da to i nije bolest nego nečiji izbor, da lečenje nije ni potrebna, nego “prevaspitanje” i izolacija, do toga da je neizlečiva bolest. I jedno i drugo mišljenje je pogrešno i štetno.

Zavisnost, tj. adikcija jeste bolest i pacijentu je neophodna stručna lekarska pomoć. Pokušaji improvizacije i samolečenja u najvećem broju slučajeva završavaju recidivom i povratkom u bolest, na taj način se gubi dragoceno vreme, a posledice bivaju sve teže. Sa druge strane, svi imaju šansu da uspešno prevaziđu zavisnost uz ličnu odluku, podršku porodice i adekvatnu stručnu pomoć.

Lečenje jeste dugotrajan i zahtevan proces ali je pozitivan ishod izvestan ukoliko se pacijent i porodica pridržavaju strogih pravila i principa lečenja.

Usluge

koje pružamo u okviru lečenja alkoholizma

Detoksikacija organizma i psihofizička stabilizacija u kontrolisanim stacionarnim uslovima

Ambulantni tretman i konsultacije

Blokator alkohola (Esperal) sa produženim dejstvom

Grupna i individualna psihoterapijska podrška

Campral program

Porodična terapija

Dijagnostika zavisnosti

Testiranje na prisustvo alkohola

Savetovanje i konsultacije

Lečenje alkoholizma
U prirodi bolesti zavisnosti, pa time i alkoholizma, je da se pacijenti veoma retko dobrovoljno javljaju na lečenje. Najčešći inicijatori za lečenje jesu roditelji, porodica ili njegova neposredna okolina. Ponekad su razlog donošenja odluke za lečenjem i sekundarne telesne posledice koje se javljaju zbog zloupotrebe alkohola ili neki problemi sa zakonom ili na radnom mestu. Lečenje je za pacijenta na neki način izbor manjeg zla u tom trenutku.

Pre svega je neophodan minimalni dobrovoljni pristanak pacijenta i učešće porodice, kao saradnika u lečenju kako bi se povratilo međusobno poverenje. Zatim, bezbolna detoksikacija uz medikamentoznu podršku kako bi pacijent lakše prebrodio krizu. Nakon toga se radi na menjanju svesti pacijenta i uklanjanju ukorenjenih obrazaca ponašanja. Tokom lečenja se radi na prevenciji recidiva i na održavanju postignutih efekata što se najbolje postiže grupnom terapijom.

Porodični sistemski model, koji se primenjuje u lečenju alkoholizma i u bolnici Vita, pokazao se kao efikasan model. Njegova osnovna ideja je da alkoholizam nije individualni problem, već problem porodice i šire socijalne grupe u kojoj alkoholičar živi i radi.

Rezultati porodičnog sistemskog modela zaista su ohrabrujući: veliki broj lečenih alkoholičara postigao je kompletno poboljšanje zdravstenog stanja i porodičnog života, kao i profesionalnog i socijalnog funkcionisanja.

Osnovni cilj terapijskog programa bolnice Vita je da se, korak po korak, menja kvalitet života pacijenta i njegove porodice, kako bi zavisnik dobio motivaciju da se trudi i bori da pozitivne promene zadrži u svom životu, a prevaziđe žudnju za alkoholom i crne misli.

Alkoholizam

Preporučeni programi lečenja

Bolničko lečenje – zbog povećanog rizika i mogućih komplikacija apstinencijalnog sindroma kod alkoholizma za najveći broj pacijenata je preporučena isključivo bolnička detoksikacija i psihofizička stabilizacija.

Programi lečenja se kreiraju i prilagođavaju aktuelnom statusu i potrebama konkretnog pacijenta, pri čemu se vodi računa da se isprate sve zakonitosti i faze oporavka od bolesti zavisnosti.

Tokom svih faza lečenja preporučuje se:

  • simptomatska medikamentozna terapija
  • kao i podrška blokatora Esperala u vidu tableta ili injekcije sa produženim delovanjem od 28 dana

Faza I lečenja – detoksikacija i telesna stabilizacija
U zavisnosti od aktuelnog stanja pacijenta – trajanje 14-21 dan

Faza II lečenja – bolnička psihofizička stabilizacija
Produženi stacionarni boravak od 7- 14 dana nakon detoksikacije.
Intezivan psihoterapijski program u stacionarnim uslovima, koji pomaže pacijentu da se u bezbednim uslovima psihofizički stabilizuje, distancira od alkohola i motiviše za nastavak borbe protiv bolesti.

Faza III lečenja – dnevna bolnica – porodična terapija
Trajanje ove faze lečenja je 4-6 nedelja u zavisnosti od napredovanja i postignutih rezultata pacijenta.

Ovaj deo terapije podrazumeva zajednički svakodnevni dolazak pacijenta i saradnika u lečenju u bolnicu (ponedeljak-petak) ili min. 3 puta nedeljno sa ciljem održavanja stabilnog stanja pacijenta, rešavanja porodičnih problema proisteklih iz bolesti zavisnosti kao i osnaživanja pacijenta i članova porodice za dalji nastavak borbe protiv bolesti.

Alternativa:
Individualni psihoterapijski program

Faza IV lečenja – produžena grupna ili individualna terapija
Trajanje ove faze lečenja zavisi od postignutih rezultata pacijenta i postoje značajne individualne razlike.

Preporučeni (uslovni) vremenski okvir je godinu dana.
Ovaj deo terapije podrazumeva dolazak na grupne/individualne terapijske razgovore sa saradnikom u lečenju 1 put nedeljno (posle određenog vremena 1 put u 2 nedelje, pa 1 put u mesec dana…), sa ciljem prevencije recidiva, rešavanja preostalih posledica bolesti i potpune resocijalizacije pacijenta.

Kada sam počinjao sve je izgledalo bezazleno, poput igračke. Sve je bilo šareno i veselo. Korak po korak, upao sam u začarani krug, u klopku. Tokom dvadesetak godina postao sam rob alkohola, gotovo svaki dan mi je proticao u pijanstvu ili mamurluku, ili oboma. Ponašao sam se po automatizmu, mozak je već bio dovoljno izdresiran da me – i pored moje „rešenosti“ da ne pijem neki određeni period – dovede na neko mesto gde ću sigurno popiti nešto. A onda, kad se već kamen zakotrlja, nikad ili gotovo nikad nisam se zaustavljao na jednom piću. Pio sam koliko sam mogao, pa i mnogo preko toga. Mislio sam da mogu snagom volje da pobedim alkoholizam, pošto donedavno nisam znao da je to bolest. Znao sam da je zavisnost, ali nisam hteo na lečenje. U tome sam bio uporan, koliko u pijenju tvrdoglav – uništavao sam zdravlje i dušu, od sebe pravio budalu, i to sve za sopstvene pare. A nisam znao da sam time i bližnje uništavao.
Svestan sam toga da će krize doći. Neke če biti jačeg druge. U tome slabijeg intenziteta. Svakako da ću biti u situaciji da, ako ne poželim, onda bar pomislim na piće. Ali izgrađujem sisteme odbrane, pogotovo što znam da to ne nastupa odmah, nego preko malih, naizgled beznačajnih postupaka, razgovora ili razmišljanja. Ali upravo sam sa SAMO TIM JEDNIM i počeo, i SAMO JEDNO će me vratiti u istu klopku, zatvor u kojem sam 20 godina robovao. A u tom zatvoru nema ništa lepo da se vidi ni doživi. Nisam postao bogatiji, pametniji ni srećniji, naprotiv.
Nakon serije bezuspešnih pokušaja da smanjim, ostavim alkohol ili da uspostavim dužu apstinenciju, shvatio sam da sam zavisnik. Ipak, odluka da prihvatim lečenje je direktna posledica sestrinog stava da svako od nas troje ode na svoju stranu, što bi značilo potpuni raspad porodice, kakva god ona bila. Sad kad sam prihvatio lečenje, uvideo sam da stvari i nisu toliko crne koliko sam mislio i da se život može nastaviti i bez alkohola.

—Nikola R.

Alkoholizam je život bez smisla, bez nade i bez boje. U njemu je sve sivo i bezlično. Pobediti alkoholizam bi značilo prihvatiti život, obojiti ga i dati mu smisao. Ja svakako zaslužujem bo(l)je, a sa mojim bojama obojiću život, pre svih, mojoj ćerki, mojoj mami i mojoj sestri, a onda i svima kojima je do mene stalo.
Koliko sam samo puta želela da se izvučem iz svega. Koliko sam samo puta željela vratiti vreme i odigrati drugačije. Koliko sam samo puta želela da se zemlja otvori i da nestanem.
Moram priznati da je ovaj sistemski porodični model odlično osmišljen. Kao da sam ga ja osmislila . Odavno sam uvidela da ne mogu sama i da moja mama svojim zvocanjem i prigovaranjem samo produbljuje moj problem. Iako sam joj ja često na to ukazivala trebao nam je neko sa strane da to i potvrdi.
Samo onaj ko se našao u bolesti zavisnosti može razumeti koliko je teško boriti se sa tom bolešću. Nemoguće je, ili je bar jako teško, pobediti tu bolest sam, a sa druge strane teško je očekivati podršku iz porodice jer su članovi porodice najviše istrpeli zbog te zavisnosti. U mom slučaju konkretno najviše je istrpela moja mama. Želim da joj se zahvalim što je sada tu pored mene i nadam se da ćemo zajedno, uz nesebičnu podršku bolnice, pobediti moju bolest.

—Zorica V.

Kontakt

Pišite, pozovite, dođite

Adresa

Aleksandra Tišme 7
21000 Novi Sad

Radno vreme

Radni dani: 08-20 h
Vikend: 09-15 h

Pratite nas na društvenim mrežama

Bolnica Vita

Centar Vita

4 + 5 =