Razvoj alkoholizma u porodici može se posmatrati kroz četiri faze, a to su:

  1. Zajedničko negiranje – svi u porodici, zajedno sa alkoholičarem negiraju da problem uopšte postoji.
  2. Zajednički problemi sa pseudorešenjima – sad kad je alkohol već postao deo života i svakodnevnice alkoholičarske porodice, njeni članovi pokušavaju da reše problem na razne načine (prigovaranjem, zabranama, ubeđivanjem, svađanjem, postavljanjem ultimatuma i ograničenja, kontrolisanjem itd.). Ovo su rešenja koja se obično pokažu kao bezuspešna ili samo trenutna.
  3. Zajedničko dno – u ovoj fazi problemi već postaju neizdrživi. Svi prethodni pokušaji izlečenja pokazali su se kao neefikasni i u porodici se oseti veliki „pad“ i iscrpljenost. U ovakvoj poziciji moguća su dva rešenja: potpuni raspad porodice ili lečenje.
  4. Zajednička promena – ova faza odnosi se na porodice koje su pristale na zajedničku promenu i lečenje. Cela porodica počinje da uči nove oblike ponašanja i pristupaju alkoholizmu kao problemu koji treba i mora da se reši kako bi porodica opet mogla da funkcioniše. Ako se promene ne dogode, alkoholizam se brzo vraća.

Najteže, najbrojnije i najnepredvidljivije posledice alkoholizam ostavlja na decu. Deca u alkoholičarskim porodicama obično odrastaju bez ljubavi.

Zbog impulsivnosti i nepredvidljivosti u ponašanju, alkoholičaru nedostaju elementarni standardi u vaspitavanju dece. Alkoholičar je u treznom stanju obično popustljiv dok pod dejstvom alkohola ispoljava svoju agresivnu stranu i kažnjava ili obrnuto.

Promene na emotivnom i ponašajnom nivou su velike i stalno prelaze iz jedne faze u drugu.

Deci koja žive u alkoholičarskoj porodici je jako teško da uspostave i izgrade zdrave norme procenjivanja svog, a i tuđeg ponašanja, a odsustvo čvrstih i zdravih normi i vrednosti može da im stvara poteškoće u procesu socijalizacije i životnog funkcionisanja u bilo kom smislu.

Obzirom na sve posledice koje se odražavaju na decu u alkoholičarskim porodicama oni često dolaze na ideju da napuste porodični dom kako bi izbegli nezdravu i tešku porodičnu atmosferu, koja im ne pruža ljubav, sigurnost i u kojoj se ne osećaju prijatno.

Takav način razmišljanja i beg od problema otvara vrata novim problemima za decu, stoga nije strano da se deca okrenu društvu koje je pogrešno, tražeći tako nove autoritete i podršku jer to nemaju u svom okruženju i porodici. Rizik da deca alkoholičara krenu putem delinkvencije je visok.

Kako pate deca u alkoholičarskoj porodici tako se nefunkcionalnost oseća i na polju bračnih odnosa.

Tako postoji termin alkoholičarski brak ili alkoholičarska porodica što podrazumeva odnos partnera alkoholičara i nealkoholičara. Emocionalni i seksualni odnosi su narušeni i nestabilni. Dugogodišnje pijenje dovodi do gubitka bliskosti. Seksualni odnosi se nadovezuju na emotivne odnose. Tako da su narušavanjem emotivnih odnosa i odnosa u komunikaciji između partnera narušeni i seksualni odnosi.