Oblast komunikacija znatno je promenjena pojavom interneta i uprkos njegovim brojnim mogućnostima i prednostima koje su u skladu sa potrebama savremenog čoveka, mnogi stručnjaci razmišljaju i u kontekstu mogućih negativnih pojava koje je on sa sobom doneo, kao i načina na koje je te posledice moguće ublažiti.

U tom smislu, jedna od ključnih negativnih pojava povezanih sa upotrebom interneta jeste relativno „nova i savremena bolest“ koja dobija dimenziju zavisnosti ali i karakteristiku masovnosti, pa je možemo slobodno definisati kao „novonastali“ socijalni problem i pitanje koje zahteva odgovor.

Da li je internet zavisnost – sintagma koja treba da nas navede na alarmantnu zabrinutost i oprez kao pred svakom drugom bolesti zavisnosti ili je to pak samo poremećaj ponašanja i nemogućnost kontrolisanja nagona, tema je svake rasprave o prednostima i manama internet ekspanzije.

Odgovor na ovo pitanje najpre se može definisati u kontekstu posledica. Ako u obzir uzmemo da vezanost za internet može da bude destruktivna po privatni život i lične odnose pojedinca i da postane dominantna životna aktivnost koja ga izoluje u odnosu na ostale društvene tokove i koja stvara negativne posledice po njega i njegovu okolinu, svakako je treba tretirati kao oblik nehemijske zavisnosti, odnosno zavisnosti koja nije prouzrokovana upotrebom psihoaktivnih supstanci.

Naime, ono što zavisnost od interneta čini jeste da osoba realni život i neposrednu komunikaciju sve više zamenjuje virtuelnom. Internet joj služi kao igračka koja je zabavlja i održava privid smisla. Čovek se takođe otuđuje i od samog sebe, jer po obrascu socijalizacije njegova priroda svakako nije interakcija i komunikacija sa mašinom, već sa drugim ljudima.

Pored toga, ljudi koji imaju problem sa zavisnošću od interneta češće od ostalih korisnika pate od depresije ili anksioznosti.

Znakovi i simptomi po kojima se prepoznaje zavisnost od interneta razlikuju se od pojedinca do pojedinca. Ne postoji predviđeno vreme koliko sati osoba mora provesti na internetu ili koliki broj poruka mora poslati kako bi se ustanovila zavisnost, međutim postoje neki znakovi koji detaljnije upućuju na nju. Neki od njih su:

  • gubitak pojma o vremenu provedenom na internetu
  • problemi vezani za izvršavanje zadataka kod kuće, na poslu ili u školi
  • izolacija od porodice ili prijatelja
  • osećaj krivice ili zaštitnički stav prema korišćenju interneta
  • osećaj euforije prilikom korišćenja interneta
  • nesanica
  • osećaj povučenosti
  • osećaj depresije
  • gubitak interesovanja za ostale aktivnosti
  • pad koncentracije i emocionalna zatvorenost kad internet nije dostupan
  • neiskrenost i učestalo laganje
  • razdražljivost
  • neraspoloženje
  • nervoza prilikom smanjenja korišćenja interneta i drugo

Naime, lečenje internet zavisnosti ne razlikuje se suštinski od lečenja alkoholizma, narkomanije ili patološkog kockanja, a naročito kockanja sa kojim ima izuzetne sličnosti.

Tretman traje oko godinu dana i jedina razlika u odnosu na ostala tri pomenuta je što se u toku tretmana zavisnosti od interneta može koristiti predmet zavisnosti odnosno kompjuter i internet, ali isključivo na koristan i kreativan način.

Dakle, korišćenje interneta ne možemo u potpunosti izbaciti iz života korisnika jer je internet danas postao jedan od najvažnijih medija u našem svakodnevnom funkcionisanju, hteli mi to priznati ili ne.

Osobe koje su zavisnici upravo u zavisnost ulaze bežanjem od realnosti.

 

Na osnovu iskustava naših pacijenata procenjujemo da uglavnom sopstvenim snagama, zdravim potencijalima i uz podršku porodice i najbližih prijatelja, mogu da se prebrode prividni nedostaci u realnosti, kako bi se „iščupali“ iz zavisnosti.

Na to najviše utiče stepen doslednosti, istrajnosti, rešenost i jaka volja uz koje je neophodno postojanje podrške, razumevanje okoline, ali često i stručna pomoć.