Patološko kockanje spada u kategoriju tzv. nehemijskih oblika zavisnosti i podrazumeva stanje u kojem osoba ne može da kontroliše svoje impulse, ne može da se odupre želji, žudnji za kockanjem i pored značajnih zdravstvenih, porodičnih, profesionalnih i socijalnih posledica.

U našoj kliničkoj praksi do pre par godina smo imali godišnje jednog, dva pacijenta koji su se javljali zbog problema patološkog kockanja, dok je trenutno otprilike svaki treći poziv zbog ovog problema.

To nam ukazuje da je ovaj problem u ekspanziji pri čemu njegovom razvoju pogoduje i samo društvo kao i era modernog doba u kojoj mladi odrastaju.

Sličnosti sa „hemijskim“ bolestima zavisnosti:

  • gubitak kontrole impulsa (ponašanje)
  • preokupiranost
  • zapostavljanje obaveza
  • gubitak interesovanja na većini životnih područja
  • rast tolerancije
  • apstinencijalne tegobe

Razlike sa „hemijskim“ bolestima zavisnosti:

  • fantaziranje o moći i uspehu
  • brže se stvaraju finansijski problemi
  • iracionalno ponašanje
  • “nema hemije” tj. nema intoksikacije organizma nekim hemijskim sredstvima
  • zavisnost od kockanja se ponekad spominje i kao „skrivena bolest“, jer ne postoje vidljivi fizički simptomi (za razliku od npr. alkohola), a samim tim ne postoje ni biološki testovi za otkrivanje

 Paradoks bolesti zavisnosti od kockanja leži u činjenici da upravo kockanje otklanja znakove te bolesti.

Problem kockanja je višeslojan. Sve igre imaju u principu neka zajednička opšta obeležja, one su deo čovekove kreacije i mašte i imaju za cilj da zadovolje čovekove psihološke i socijalne potrebe (kao što je potreba za druženjem, pripadnošću, radošću).

Kod kockarskih igara je problem u tome što svet igre prelazi u svet realnosti.

Kocka postaje problem kada prestane da bude igra i kada postane stalni obrazac ponašanja sa ciljem sticanja zarade.