Ukoliko je nešto naučeno, znači da to zapravo nije biološki predodređeno, već da se uz pomoć određenih moždanih struktura inkorporira tako da se odražava kroz izvesno ponašanje. Kako bolesti zavisnosti nastaju spletom bioloških, psiholoških i socijalnih faktora, onda se i jedan deo zavisnosti može pripisati naučenom, odnosno stečenom ponašanju.

Zavisnici održavaju i ponavljaju ona ponašanja koja vode ka ponovljenom uzimanju supstance. Ta ponovljena ponašanja ostavljaju uslovno rečeno trag u mozgu, odnosno mozak pamti koje ga je to ponašanje dovelo do zadovoljstva i na taj način „uči zavisnost“, odnosno ona ponašanja koja su vezana za uzimanje supstance. Tako su i funkcionalni elementi mozga postali izmenjeni (neurotransmiteri, ćelije, sinapse), te zavisnička ponašanja koja su naučena postaju ukorenjena i teško promenljiva. Sa svakim novim uzimanjem droge te navike i ponašanja postaju čvršća, pa čak skoro i automatizovana.

Karakteristično je da su zavisnici samim dejstvom droge primorani da ponavljaju određena ponašanja i tako ih učvršćuju i uče. Tako na primer, po prestanku dejstva droge i njenih prijatnih efekata, osoba oseća neprijatnost, treba joj još droge i koristi naučene mehanizme kako da do nje dođe. Upravo ta želja za izbegavanjem neprijatnosti jeste podražaj koji osobu vodi ka ponovljenom uzimanju supstance. Centar za zadovoljstvo u mozgu postaje patološki izmenjen, te su i njegove potrebe drugačije.

Osim hemijskog dela učenja, priča o učenju zavisnosti vuče korene od najranijih dana i socijalizacije, gde se ugledanjem na određeni model uči određeno ponašanje. Takvi uticaji učenja ugledanjem na model su naročito izraženi u adolescenciji i detinjstvu, kada je i najveća izloženost štetnim uticajima droga.

Na učenje zavisničkih oblika ponašanja veliki uticaj imaju i usvojeni stavovi, a prvenstveno stavovi prema psihoaktivnim supstancama i moralnim vrednostima. U kakvom okruženju neko odrasta i funkcioniše, kakve stavove usvaja putem vaspitanja može biti faktor razvoja zavisnosti ili pak može imati preventivno dejstvo.

Može se reći da se zavisnost jednim delom uči i na hemijskom i na socijalnom nivou, ali da na sam razvoj bolesti utiču i neki faktori ličnosti, kao i određeno okruženje i karakteristike same supstance.